Prvo, karakteristike testa tvrdoće Sada uzeti kao tvrdoću metodu presovanja, karakteristike su sažete na sledeći način: 1. Kada se testira tvrdoća presovanja, naponsko stanje režima opterećenja je najmekši (α> 2), tj. maksimalni napon smicanja je mnogo veći od maksimalnog normalnog naprezanja. Bilo koji metalni materijal će se plastično deformirati u takvim uvjetima naprezanja, a ispitni uzorak neće potpuno uništiti čak i ako je vrlo krhak. Stoga, u principu, bilo koji metalni materijal može biti podvrgnut testu tvrdoće uvlačenja i osigurati da materijal koji se ispituje nije oštećen. To znači da se ispitivanje tvrdoće može smatrati ispitivanjem bez razaranja. Ovo je veoma važno za mnoge delove. 2. Test tvrdoće je jedini test mehaničkih svojstava u slučaju kada se dio ne može obraditi u druge mehaničke osobine. Za neke velike dijelove, tester tvrdoće se može koristiti i za ispitivanje tvrdoće. 3. Ispitivanje tvrdoće se može koristiti za identifikaciju sastava metala ili faznog sastava metala (kao što je mikrotvrdoća, itd.) I može se koristiti za pregled lima ili površinskog sloja (kao što je hemijska toplota za preuzimanje površinskog sloja dijelovi, metalne obloge ili premazi, itd.) Kvaliteta. To je teško uraditi sa drugim testovima mehaničkih svojstava. 4. Oprema za ispitivanje tvrdoće i rad su relativno jednostavni, praktični i jednostavni za upravljanje. 5. Posebno je korisno da, kao što je opisano u ovom poglavlju, postoji određena veza između tvrdoće i drugih svojstava. Stoga, u proizvodnji, istraživanju i izboru materijala, testiranje tvrdoće se može brže koristiti za procjenu i pregled metalnih materijala i njihovih sistema. Ostala mehanička svojstva dijela, kao i kontrola i optimizacija procesa tijekom proizvodnje i istraživanja. Upravo zbog testa tvrdoće, naširoko se koristi u proizvodnji i istraživanju. Ispitivanje tvrdoće postalo je najosnovnija, prva i nezamjenjiva važna metoda ispitivanja u ispitivanju mehaničkih svojstava materijala.
Drugo, ograničenja testa tvrdoće Gore navedene karakteristike i značaj ispitivanja tvrdoće. Međutim, test tvrdoće nikako nije panaceja. Pošto tvrdoća odražava samo otpornost na deformaciju i silu loma u lokalnoj maloj zapremini površinskog sloja materijala, ona takođe ima određena ograničenja u upotrebi. 1. Samo vrijednosti tvrdoće ne odražavaju mehanička svojstva različitih materijala. Za različite materijale, ako je zatezna čvrstoća (σb), granica tečenja (σb ili σ0.2), izduženje (δ), smanjenje površine (and) i kada su mehaničke osobine kao što je udarna žilavost (αk) iste, postoje u mnogim slučajevima se može smatrati da imaju isto mehaničko ponašanje i zamjenjivost u različitim uvjetima ležaja. Na primjer, u mehaničkoj proizvodnji, 40 MnB se može koristiti umjesto 40 Cr, jer su σb, σs, δ, ψ i Ak dva jednaka ili slična (vidi tablicu 1). Međutim, ako su dva čelična dijela samo iste tvrdoće, njihova druga mehanička svojstva mogu značajno varirati. Na primjer, dvije legure s istim sadržajem ugljika, ali elementi legure sadrže prva dva različita čelika. Mehanička svojstva nakon kaljenja i popuštanja prikazana su na slici 1. Tvrdoća dvaju je ista, ali druga mehanika. Performanse su veoma različite: čelična vratila sa niskim legirajućim elementima (mala tvrdoća), druga mehanička svojstva (posebno udarna žilavost) mnogo su niža od čeličnih osovina sa više legirajućih elemenata (visoka tvrdoća). 3. Tvrdoća nije reprezentativna za mehanička svojstva pod određenim uvjetima. Upravo zato što tvrdoća ne može u potpunosti odraziti druge mehaničke osobine materijala, posebno ukupne mehaničke osobine. Stoga, u mnogim radnim uslovima, samo je tvrdoća daleko od dovoljne. Odredite karakteristike materijala. Na primjer, iako postoji određena aproksimacija između tvrdoće i granice zamora, umor od naprezanja ili učinak zamora na naprezanje ne može se u potpunosti odraziti, jer se umorni učinak ne odnosi samo na ukupne mehaničke osobine dijela (ovo je najvažnije), ali Takođe, površina je povezana sa površinskim stresom uzrokovanim površinskom obradom (kao što je da li je ubodena pucanjem). Tvrdoća također ne ukazuje na performanse dijela pri visokim i niskim temperaturama i performanse pod korozivnim uvjetima. Naravno, visoke i niske temperature tvrdoće mogu se koristiti za kvalitativnu usporedbu visokih i niskotemperaturnih mehaničkih svojstava materijala, ali tvrdoća ne može uzeti u obzir puzanje i trajnu čvrstoću, jer je tvrdoća samo indeks mehaničkih svojstava izmjeren u kratko vrijeme. Što se tiče mehaničkih svojstava materijala u korozivnom okruženju, to se ne odnosi samo na naprezanje, već je usko povezano sa otpornošću materijala na koroziju. Samo tvrdoća se koristi za objašnjenje performansi materijala. Samo tvrdoća ne odražava u potpunosti otpornost na habanje materijala. Kao što je već spomenuto, potrošni dijelovi kao što su mjerni uređaji, rezni alati i kuglice za brušenje obično imaju veću tvrdoću i veću otpornost na habanje. Ali ovo je samo opšta, gruba situacija. Pošto je otpornost na habanje relativno složena mehanička svojstva, pored tvrdoće, ona je takođe povezana sa organizacijom materijala. Na primjer, brušenje čelika je relativno složeno mehaničko svojstvo, pored tvrdoće, također je povezano s organizacijom materijala. Na primjer, u kugli za brušenje čelika, ako je tvrdoća (uključujući tvrdoću površine i tvrdoću) jednaka, ako u strukturi ima neki austenit, austenit može proći kroz faznu transformaciju izazvanu deformacijama ili radno otvrdnjavanje tijekom upotrebe. Njegova otpornost na trošenje će biti bolja. Neki čelici (kao što je čelik visokog mangana), čak i ako tvrdoća nije visoka (tvrdoća Mn 13 nakon "vodonepropusne obrade" je samo oko HB 200), ali tvrdoća površine će se ubrzano povećavati zbog procesa očvršćavanja faze tokom upotrebe. Za HB 450 ~ 600, otpornost na habanje (uglavnom zbog jakog udarca ili otpornosti na abraziju pod visokim pritiskom) je prilično odlična. 4. Teško je sveobuhvatno mjeriti kvalitet materijala nakon termičke obrade, koristeći samo tvrdoću, tako da je teško procijeniti je li proces toplinske obrade pravilan. Na primer, hipoutektički čelični delovi koji se gase da bi se pregrejali imaju istu tvrdoću kao i normalni ugušeni delovi, ali udarna žilavost prvog je mnogo niža od ove druge. To je zbog toga što tvrdoća kaljenog čelika uglavnom zavisi od sadržaja ugljenika u martenzitu, a udarna žilavost je usko povezana sa debljinom martenzitne strukture. Bainit pregrejanog čelika je grub, tako da je njegova udarna žilavost znatno smanjena. Drugi primjer je tvrdi aluminij koji je očigledno ugušen i spaljen. Njegova tvrdoća je ista kao i kod iste legure koja nije izgorela, ali je čvrstoća (naročito čvrstoća na zamor), izduženje i udarna žilavost znatno niža od druge. Kaljeni aluminij je podvrgnut topljenju granica zrna i oksidaciji. Zbog gore navedenih ograničenja ispitivanja tvrdoće, u proizvodnom i istraživačkom radu materijala i njihovih dijelova, pored ispitivanja tvrdoće, moraju se provesti i druga ispitivanja u skladu sa specifičnim uvjetima. Naravno, to ne utiče na široku primjenu ispitivanja tvrdoće.